Koliko je Švicarska stvarno “savršena”?

Ne! Ovo nije tipično balkansko kukanje i prigovaranje, nego samo osobni doživljaj jedne zemlje, 4. u svijetu po kvaliteti života (ovisi koji portal gledaš), raznih emocionalnih faza koje sam proživljavao za vrijeme života u toj zemlji i na kraju krajeva zaključak koji će se vrlo vjerovatno, još koji put promijeniti jer još uvijek živim tamo.

Nakon 8 godina rada na riječnim cruiserima, putujući kroz europu, doslovno u svakoj žlici vode gdje se moglo brodom, došla je famozna corona, koja nas je i “pokopala” i pomakla, i šokirala turizam i ugostiteljstvo (i sve ostale, ali ja se bavim tom granom), dovela je do otkazivanja cruiseva, putovanja i zaključala nas kod kuće i naravno, donijela mi otkaz. E sad, riječni cruisevi su se aktivirali nakon 4 mjeseca, ali povrijeđenog ponosa i razočaranja u bivšu firmu, shvatio sam da se želim ostavit brodova konstantnog pakiranja kofer. Odluka je pala na švicarsku i uz prijateljev tip za aplikaciju Hotelcareer, poslao sam otprilike 30-tak CV-a i dobio priliku za probni radni dan (1) u predivnom i luksuznom obiteljskom hotelu u selu Bonaduz. Tog momenta sam bio u Rumunjskoj, sjeo u staru Skodu Fabiu sa 300 000 km na satu i zaputio se u Švicu u vrijeme najžešćeg lockdown-a da bi odradio jedan (1) probni radni dan bez garancije za posao. Prošao sve granične prijelaze, 15.06.2020 0dradio prvi radni dan, prespavao, razgovarao sam vlasnicima na lošem njemačkom, dobio posao i 18.06.2020 službeno počeo radit u Švicarskoj. WooooHooooo!!!

I tako je krenulo oduševljenje, birokracija – fantastična. idući dan predao formular za radnu dozvolu, priložio ugovor i putovnicu, trajalo je 5 min i obavio sam to….u selu! U prvi momenat sam mislio da je to neko važnije selo, ali krivo sam mislio. Svako selo ima općinu, ako je selo manje, općina radi svega nekoliko sati dnevno i zaposlenicima je to nekakav honorarni posao. Nikad neću zaboravit reakciju zaposlenice kad sam pitao kako mogu saznati da sam uredno prijavljen. Sa čuđenjem me pitala: kako to mislite! Čisto da znam da je sve legalno i uredno. Kao iz topa je odgovorila: ako posumnjate bilo šta, odmah dođite k nama, nemojte čekati ni sekunde!!! Ok, ok, samo pitam. Ta njena reakcija mi je unijela osjećaj sigurnosti. Otvaranje računa u banci: na web stranici od banke, klikneš otvaranje računa: piše ti lijepo da pripremiš putovnicu i klikneš “Kontaktirajte me”. Za 3 minute primaš video poziv, daš podatke, pokazuješ putovnicu sa svih strana i gotovo za 5 minuta. Idući dan stiže potvrda o otvaranju računa i PIN-ovi za kartice, a dan poslije i kartice. Doslovno! Zbog takvih situacija me se zemlja dojmila. Švicarci nisu pitali otkuda sam, vrlo su ljubazni, spremni pomoći ili uputiti na pravu adresu. Roditelji ne vode djecu u školu, koliko god bili mali, policijske patrole ne vidim, video nadzor samo u banci, svi pozdravljaju na ulici…sa smješkom. Hmmmm! Utopija!

Posao? Za jednog kuhara – pravo iznenađenje. 9-14  17.30-21.30, ponekad od 12-21.30, 2 dana tjedno slobodno. Nije dozvoljeno dolazit na posao prerano, obaveza je koristit pauzu od 30 minuta, prekovremenih je malo, i vrlo ih brzo kompenziraju u slobodan dan, prijava i odjava otiskom prsta, plaća zakonski mora sjest do 4. u mjesecu.

Davanja od plaće su oko 15% ali ne uključuju zdravstveno osiguranje. Podijeljeno je na franšize u iznosima 2500, 300 itd. franaka. Iznos franšize govori koliko medicinskih troškova moraš snositi sam godišnje (ukoliko koristiš zdravstvene usluge) Ako je franšiza 2500 fr. do tog iznosa plaćaš sam, a poslije 90% troškova preuzima osiguravajuća kuća, ali je zato mjesečna rata oko 210 fr. Kod franšize 3oo fr. do tog iznosa godišnje snosiš troškove sam poslije toga osiguravajuća kuća 90% iznosa, ali je zato mjesečna rata 330 fr. Kako god okreneš, i kod premašivanja iznosa franšize, još uvijek plaćaš 10% svake usluge, nije uključen prijevoz hitnom pomoći (osim u slučaju nesreće i teških ozljeda). Znači, zdravstveno skupo, mislim da je čak i najskuplje u europi, ali usluga je vrhunska. Svako selo ima doktora opće prakse, koji ima i svoj mali laboratorij i ljekarnu. Ako trebaš MR, doktor opće medicine piše zahtjev u bolnicu koju ti odabereš, isti dan te zovu iz te bolnice i nude termine u roku od nekoliko dana, po tvom izboru. Koliko košta, i mora bit na nivou.

Mirovina. Stječe se pravo nakon 5 godina punog radno staža i iznosi cca. 500 fr. Osnovna mirovina se ne može podići i ide u mjesečno kad se steknu godine za umirovljenje. Prvi, drugi i treći (dobrovoljni) mirovinski stup se može podići u potpunosti ili mjesečno, raspoređeno po tvojoj želji. Također se može podići prijevremeno iz 4 razloga: kupovina nekretnine, ulaganje u školovanje, investiranje ili odlazak iz zemlje.

Stanarine su visoke. U selima se kreću od 800 fr mjesečno za manji studio sa uključenim režijama i parkirnim mjestom pa nadalje. U Zurichu je toliko košta soba. Ukoliko režije nisu uključene, plaća se samo struja i iznos je od 50-100 fr. mjesečno, ako stan ima strujno grijanje, cca. tijekom zime se to penje na cca. 250 fr. mjesečno. Svaka općina ima svoje zaduženo komunalno poduzeće za odvoz smeća i u lokalnom supermarketu ili općini se kupuju markirane vrećice, a cijena ovisi o općini. Recimo, u Bonaduzu 1 vrećica 35L košta 2,8 fr. i mjesečno jednom samcu trebaju otprilike 3 vrećice. Usporedbe radi, u općini Selva ta ista vrećica od 35L košta 1,65 fr. Zašto? Ne znam. Čuo sam da to ovisi o tome koliko općina subvencionira odlaganje otpada. Pretplata na Radio Televiziju je obavezna, plaća se po stanu i iznosi 328 fr godišnje, uplatnica dolazi jednom godišnje i za taj iznos dobijete ništa. Što znači, ako spojiš antenu na televizor i dalje nećeš imat programe, jednostavno moraš kupit uslugu TV programa od nekog provider-a. Svakom muškarcu, ukoliko ne može biti član dobrovoljne vatrogasne postrojbe, stiže uplatnica od 440 fr. A ne možeš biti član ako ne pričaš švicarski njemački tečno ili ako živiš u kantonu Graubunden, dodatno tečno pričat retroromanski (autentični švicarski jezik koji se priča samo u Graubundenu, obavezan u školama i priča ga oko 400 000 stanovnika). Ugovor za mobilni telefon bez ograničenja unutar švicarske sa 4G mrežom od 25 fr. mjesečno do 80 fr. mjesečno za 5G mrežu i bez ograničenja u švicarskoj i cijeloj EU.

Cijene? Kao i standard – visoke. Čitao sam istraživanje u koje je pisalo da švicarci plaćaju 2,7 puta više meso od ostatka EU. Pileći batak i zabatak u Lidlu i Aldi-ju 7,5 fr./kg, pileća prsa 26 fr/kg nadalje smrznuto, svinjetina 13 fr./kg nadalje, junetina mljevena 15 fr./kg nadalje, junetina u kockicama 30 fr./kg nadalje. Uvoz je jako kontroliran i samo popunjavaju potrebe koje se ne mogu proizvest. Kvaliteta mesa i namirnica je visoka, vrlo visoka! Kvaliteta je ono što švicarci zahtjevaju i spremni su je platit. Samcu je mjesečno potrebno oko 400-500 fr. mjesečno za hranu ako jedeš 2 puta dnevno, uglavnom piletinu i jednom tjedno komad junetine ili svinjetine. Kutija cigareta je od 7 fr. nadalje, Marlboro 9 fr. i cijena nije svugdje ista, čak pojedini supermarketi imaju tjedne akcije na određenu marku cigareta i daju popust od 10-15% do isteka zaliha. Čuo sam i priče da pojedini švicarci većinu vremena žive na jogurtima i muesli-ma jer tako prolaze sa 200 fr. mjesečno za hranu.

Štednja je nešto čime su opsjednuti. Rijetko ostavljaju napojnicu, a kad daju rijetko je 5%, bez obzira na iznos. Puno koriste gotovinu. Vole skupe i sportske aute, nerijetko imaju minimalno 2 po obitelji, moda ih ne zanima tako da u H&M-u, C&A, Tally Weijl i sličnim trgovinama ne možeš naći iste kolekcije kao u ostatku europe. Čak štoviše, imaš osjećaj da si u trgovinama za starčeke.

Sigurnost i povjerenje. Kao i slogan MUP-a Republike Hrvatske. Stopa kriminala je izuzetno niska, a najviše ga ima u većim gradovima, dok po selima ga gotovo i nema. Naručiš nešto online, dostava ostavi to ispred vrata i to stoji tamo dok ne pokupiš i nitko ne dira. Sjećam se situacije kad je kolegica naručila laptop i dobila email da je dostavljen, ali paketa nije bilo. Kontaktirala je poštu, pošta ju je uputila da obavijesti trgovinu. Nakon 2 sata ju zovu iz pošte da je čovjek donio njen paket jer ga je slučajno uzeo i da ju laptop čeka u pošti! Ja sam naručio paket sa biciklističkom opremom, dostavljač je ostavio na pogrešnom ulazu, nakon 2 dana sam sreo susjedu koja mi je rekla da moj paket stoji već 2 dana u njihovom haustoru. Kad sam kupovao gume za auto, naručio sam ih u lokalnom servisu, obavio izmjenu na mojoj staroj Skodi sa hrvatskim tablicama, kad sam htio platit, djelatnik mi je rekao da će mi poslat račun na adresu koju sam im dao. Niti su pitali za osobnu iskaznicu ili dokaz prebivališta i podataka, račun je stigao za 3 tjedna sa odgodom plaćanja mjesec dana. Znam da nije u cijelo Švici tako, ali u većini je, i to je tamo…Normalno.

I onda zašto pišem tamo na početku o razočaranju? Prvi poslodavac je bila stvarno jedna histerična i neurotična gospođa koja je do zadnjeg cijedila djelatnike. Vrlo često se vikanjem obraćala zaposlenicima i uglavnom je bilo do raspoloženja u kojem se probudila. Razišli smo se kad sam zatražio povišicu ili bonus jer sam obavljao posao šefa kuhinje i radio sam u kuhinji sa jednom pomoćnom radnicom, dok je inače tim brojao 4 ljudi: 3 kuhara + pomocni radnik/ca. Objašnjenje je bilo da nema. OK, nema problema, vjerujem ti, pa sam zato našao drugi posao za šefa kuhinje i otišao. Novi poslodavac je bio na početku vrlo ugodna osoba, smiren i pošten. S vremenom se i on pokazao kao lik opsjednuta štednjom, pogotovo na ljudima, ulaganjima u vanjštinu hotela i restorana, a iznutra stara i nefunkcionalna kuhinja. Čovjek koji gleda da ušpara 25 fr. na kupovini alata za kuhinju ili šank, a s druge strane te vodi na večeru u restoran gdje se po osobi troši minimalno 200 fr. Ako je bilo kakvih gorkih diskutiranja, bili su zbog novaca. Živio sam u njegovom studiu koji je sagradio za svoje osoblje. Cijena studia je bila 630 fr. dok mu nisam rekao da će se djevojka doselit k meni. Povećao mi je stanarinu za 220 fr. mjesečno pod obrazloženjem da će poskupit struja i da se stan više troši. OK. To je tvoja cijena, našli smo drugi, veći stan i kad sam otkazao njegov stan, uvrijedio se! Koliko ja tebi vrijedim kao tvoj šef kuhinje? Povećanje od 220 fr. x 12 mjeseci je 2640 fr. godišnje. Zar ja tebi ne vrijedim toliko?

Mentalitet. Što sam više vremena provodio sa njima, bolje sam ih upoznao. Od ljudi koji te sa smješkom pozdravljaju dok ih sretneš na ulici, i vraćaju paket koji su zabunom uzeli do ljudi koji su izuzetno hladni u dubini, ne znaju se zabavljati i uživati, sve gledaju kroz novac, smatraju sebe izuzetno superiornim i gaje vrlo malo poštovanja prema drugim nacijama iako to neće javno reći jer su svjesni osjetljivosti takve izjave. Ponekad mi je djelovalo, kao da slijepo slijede sistem koji im je zacrtan od rođenja: kad imaju sportske praznike, svi idu skijat, plate si skupe pakete u hotelima i stravično skupe godišnje ski karte, dižu se u 7, doručak, skijanje, ručak između 12-13, skijanje, večera između 18-20 i spavanje. Nema pjevanja, zabava, muzike, izlazaka, tj. rijetki se upuštaju u to. Za vrijeme tih godišnjih odmora, rijetko se smiju, rijetko odstupaju od tog rasporeda i gotovo ništa u njihovom životu nije spontano. Sve mora bit isplanirano, život isto tako, i po nekoliko godina unaprijed, pa čak i godišnji odmori. Urezao mi se komentar kolege, 54-godišnjeg razvedenog švicarca, samca: “Moram si naći nekog za zajednički život da platim manje poreza”. Pa dobro, stari, kaj ne bi razlog trebao biti jer si usamljen? Nevjerovatno je, koliko sam švicaraca upoznao da su poslije razvoda ili određenog broja djece odmah napravili vazektomiju. Nipošto riskirat. Prijavljuju susjeda ako ne napravi tehnički za motor, a vozi se samo po dvorištu. Da! Kolega farmer je koristio quad za vožnju od kuće do štale (ne po javnoj prometnici) i prvi susjed, kuća do, s kojim je odrastao, ga je upozorio da to ne radi ili će ga prijavit!!! A dobri su si! Nisam mogao vjerovat, takvih je primjera bezbroj. Ako sjediš na parkingu i imaš upaljen auto, prolaznik će ti prići i tražit da ga ugasiš. Čuo sam i za lika koji nije mogao pronaći kasno navečer ključeve od stana, pa je odlučio prespavat u autu. Susjeda ga je prijavila, policija pokucala na prozor, i morao se odselit iz tog stana jer je “narušio imidž zajednice”. Nažalost, čuo sam i za puno ljudi koji su završili na psihijatriji. Pojedinci jer je dobra mirovina ak dokažeš da si lud, ali i ostatak koji je stvarno psihički propao. Ne znam, možda je to zato jer oni više pričaju o tome, a kod nas ekipa koja bi trebala bit na psihijatriji, nije. Ili stvarno “pucaju” od sistemski zacrtanih života, šparanja, lažnih uvjerenja u sreću i zadovoljstvo.

Zaključak. Još 2,5 godine mi fali do stjecanja prava za minimalnu mirovinu. Ako sam već žrtvovao život u odvojenosti od obitelji, djece, doma, zemlje, bar da vidim zašto. Mislim o hrvatskoj non stop, fali mi naša energija, toplina, spontanost, veselje, emocija za osobu do, more, kafići i beskrajno sjedenje na terasi, kava na početku radnog vremena, roštilj sa obitelji i prijateljima, popust od 50% na kaznu ako platiš u roku 3 dana (šalim se, iako mi nitko nije vjerovao u švicarskoj da to postoji). Svi smo mi različiti i imamo različite prioritete u životu. Što god sam stekao, sam i zaradio svojim rukama, ali prepuštam “savršeni” sistem i perspektivu onima koje to veseli. Hvala Švicarska!